Spoznaja
Mislim da se svi mi rađamo sa određenim brojem pitanja, svako od nas sa različitim zonama interesovanja. I nemamo mira dok ne dobijemo odgovore na naša pitanja. Imam 59 godina i ja već nekih 5 godina nemam više pitanja. Naravno, to ne znači da sve znam, ali na sve ono što je mene interesovalo, ja sam već dobio odgovore. I nije mi ni malo dosadno zbog toga. Sve što me danas interesuje je da živim dobro, da sam zdrav i u treningu, da sam u ljubavi i ravnoteži sa mojom divnom suprugom, našom djecom i sa cijelim svijetom. I entertainment. Ovaj život treba da je zabavan. Inače čemu sve ovo.
I konačno, ja se osjećam zreo. Mislim da je čovjek odrastao kada počne raditi ono što voli. Ovo tvrdim svjestan da sam ranije definisao samo ono što ne volim i što ne želim. Čak sam osjećao zadovoljstvo kada bih bio u situacijama u kojima se ne dešava ono što ne volim, ujedno nesvjestan da je to bilo daleko od onog što zaista volim. Moja nezrelost se očitavala kao pomankanje ambicije. Moji odnosi sa ljudima i ženama su počinjali odlično, ali su završavali kao neostvareni, napeto, u nerazumijevanju. Pošto su svi imali sličan obrazac, sumnjao sam da nešto sa mnom nije u redu i odlučio sam da ozbiljno radim na sebi.
Samo, kako se radi na sebi? Šta prvo mijenjati? Navike grade karakter. Ja o sebi nemam loše mišljenje, naprotiv. Sviđa mi se moj odraz u očima drugih ljudi. Ali, opet, zašto mi odnosi ne traju? Imam samo dva ili tri prijatelja. Jesam li samo ja kriv tome? Da li tome doprinosi moja ukočenost i potreba da zadržim izvjesnu distancu prema drugima, što je opet nešto što vučem iz kuće mojih roditelja. Ali ja nisam takav prema svima. A opet, nekad mi se čini da imam distancu prema samom sebi.
Samo, kako se radi na sebi? Šta prvo mijenjati? Navike grade karakter. Ja o sebi nemam loše mišljenje, naprotiv. Sviđa mi se moj odraz u očima drugih ljudi. Ali, opet, zašto mi odnosi ne traju? Imam samo dva ili tri prijatelja. Jesam li samo ja kriv tome? Da li tome doprinosi moja ukočenost i potreba da zadržim izvjesnu distancu prema drugima, što je opet nešto što vučem iz kuće mojih roditelja. Ali ja nisam takav prema svima. A opet, nekad mi se čini da imam distancu prema samom sebi.
Nakon detaljne samoanalize došao sam do skromnog zaključka da bi ''stvari'' trebalo eventualno samo dotegnuti. Šta da značajno mijenjam kada sam ja kao i svi drugi, uglavnom ok. Svima želim samo dobro i problem može biti eventualno u načinu na koji nešto kažem ili uradim.
